Koliko je dugo trajao apartheid (i zašto)?

Točan odgovor: 42 godina

Apartheid je bila riječ na afrikaansu za 'odvajanje', a koristila se za karakterizaciju rasističkog političkog i ekonomskog sustava koji je bijela manjina provodila ne-bijelcima. Od 1948. do 1994. provodila ju je južnoafrička vladajuća stranka, Nacionalna stranka.

Koliko je dugo trajao apartheid?

Južnoafrička Republika ima dugu povijest rasne segregacije, s rasnim zakonodavstvom koje datira još iz 1806. godine. Međutim, Zakon o registraciji stanovništva iz 1950. značajno ga je proširio kategorizirajući Južnoafrikance u četiri skupine: Bantu, obojene, bijelce i Azijate. Svrha Zakona bila je održati nadmoć bijele rase u Sjedinjenim Državama.

Muškarci i žene obojene kože bili su prisiljeni ostati u deset kao takvih "crnih domovina", gdje im je bilo dopušteno osnivati ​​poduzeća. Dozvole su im bile potrebne za život i rad u određenim "bijelim četvrtima". Bolnice, ljekarne, autobusi i drugi javni sadržaji bili su odvojeni, a nebijelcima je bilo zabranjeno sudjelovanje u politici.

Posljedice za nebijelo stanovništvo Južne Afrike bile su katastrofalne. Propisi su često razdvajali obitelji (ako su roditelji bili crnci i bijelci, njihova su djeca klasificirana kao "obojeni"), a 3.5 milijuna pojedinaca nasilno je odvedeno iz svojih domova između 1961. i 1994. Nebijelci su bili prisiljeni u ekstremno siromaštvo i bijedu kada su njihovi zemlja je prodana za djelić svoje vrijednosti.

Zašto je apartheid trajao toliko dugo?

Apartheid je trajao tako dugo jer je formalni kolaps apartheidske administracije u Južnoj Africi bio dug i naporan proces. Za okončanje vlade koja je dopustila bijeloj manjini u zemlji da dominira nad crnačkom većinom u zemlji bila su potrebna desetljeća uznemirenosti unutar i izvan zemlje, kao i ekonomski pritisak diljem svijeta.

Apartheid su Ujedinjeni narodi odbacili 1973., ali kada su stvari došle do izražaja 1976. kada je policija upotrijebila suzavac i metke protiv školaraca u Sowetu. Nasilje je izazvalo negodovanje, što je natjeralo Ujedinjene narode da uvedu embargo na oružje Južnoj Africi, nakon čega su 1985. uslijedile ekonomske kazne od strane Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država.

Vanjski pritisak poput Sjedinjenih Država i domaći prosvjedi na kraju su natjerali južnoafričke predsjednike da ukinu apartheid. Oslobodio je Mandelu ukinuvši bandu na ANC-u 1990.

Oni za koje se sumnjalo da su u rasno mješovitoj vezi bili su uhvaćeni prema Zakonima o nemoralu iz 1927. i 1950., a oni koji su otkrili kršenje apartheida mogli su biti zatvoreni, novčano kažnjeni ili bičevani. Crnac ili crnka otkriveni bez svojih 'dompa', putovnice koja sadrži otiske prstiju, fotografije, osobne podatke o zanimanju i službenu dozvolu za boravak u određenom dijelu zemlje, također bi mogli biti zatvoreni.

Tijekom četveromjesečnog pokreta Defiance, više od 8,000 volontera prkosilo je pravilima apartheida odbijajući nositi propusnice, kršeći policijski sat i pristupajući javnim prostorima i sadržajima rezerviranim samo za bijelce. Kampanja je potaknula nacionalni pokret za oslobođenje u Južnoj Africi i privukla pozornost Ujedinjenih naroda.

Glavni volonter Kampanje prkosa 1952. bio je Nelson Mandela, predsjednik Lige mladih ANC-a. Nastavio je igrati ključnu ulogu u mobiliziranju široke opozicije protiv apartheida, a 1961. je osnovao zloglasno oružano krilo ANC-a, 'Umkhonto we Sizwe' (Koplje nacije).

Mandela je osuđen na 27 godina zatvora zbog svoje uloge u mirnom i nasilnom otporu, tijekom kojeg je vremena bio izložen užasnim i okrutnim okolnostima. Njegova pripovijest postala je poznata u cijelom svijetu.

Zaključak

Apartheid je doista bio izraz koji je stranka dala svojoj politici rasne segregacije, koja se oslanjala na dugu povijest rasne segregacije u zemlji između vladajuće bijele zajednice i nebijele zajednice. Politika apartheida određivala je gdje Južnoafrikanci mogu živjeti i raditi ovisno o njihovoj rasi, vrsti školovanja koje mogu dobiti, mogu li glasati, s kim se mogu družiti i koje odvojene javne ustanove mogu koristiti tijekom tog vremena.

26. travnja 1994. gotovo 22 milijuna Južnoafrikanaca glasovalo je na prvim multikulturalnim zakonodavnim izborima u zemlji, izabravši Nelsona Mandelu za prvog crnog vođu zemlje.

Reference

1. https://www.degruyter.com/document/doi/10.1515/9780822384922/html
2. https://books.google.com/books?hl=en&lr=&id=r1PaqTCcna8C&oi=fnd&pg=PP9&dq=apartheid&ots=0_OrsGbPgB&sig=Vlm0DIjB6oHlRImnhKwCOV2bjCE