Koliko je trajala Rimska republika (i zašto)?

Točan odgovor: 482 godina

Rimska republika trajala je 482 godine, počevši od 509. pr. Kr. i završivši transformacijom u carstvo od strane Julija Cezara. Njegov životni vijek je impresivan s obzirom na to da je prosječni životni vijek u to vrijeme bio samo 30-40 godina. 

U tom je razdoblju Rim postao velesila, osvojivši velik dio današnje Italije i šire. Na vrhuncu svoje moći, osvajanjem su kontrolirali veći dio Europe.  

Mnogi povjesničari vjeruju da je ova Republika postavila temelje moderne zapadne kulture. Dugovječnost Republike može se pripisati nekoliko čimbenika, uključujući snažno vodstvo, učinkovite vojne strategije i zdravo gospodarstvo, među ostalima. 

Koliko je dugo trajala Rimska republika?

Rimska republika trajala je impresivne 482 godine. Osnovan je 509. pr. Kr., a završio usponom Julija Cezara 27. pr. Kr. (ili se barem tako slaže većina povjesničara).

Srušeno je i zamijenjeno Carstvom, a zatim je kratko vrijeme nastavilo kao Zapadno Rimsko Carstvo. To je ubrzo završilo padom Rima, ali je za sobom ostavilo model republikanizma koji je kasnije nadahnuo programe poput švicarske vlade i američkih utemeljitelja, koji su primijenili mnoge od tih istih koncepata da bi stvorili Ustav.

Smatra se jednim od najkooperativnijih razdoblja u povijesti; doživio je izvanredan razvoj. To je uključivalo značajan napredak u arhitekturi, umjetnosti, državnim sustavima i obrazovanju.

Godine 509. pr. Kr., plemeniti Rimljani svrgnuli su kralja Lucija Tarkvinija Superba. Lars Porsenna od Clusiuma opsjedao je Rim. Grad je sklopio vojno-politički savez s Kartagom, posvećen je hram Jupitera Kapitolskog, te su stvorili novi ured nazvan konzul.

Prijelaz Rima iz monarhije u republiku izazvao je ozbiljne političke podjele. Ovaj nedostatak vlasti nad gradom privukao je druga plemena, koja su pokušala opsjednuti grad i ograničiti njegovu snagu. Kao rezultat toga, Rim je morao ponovno potvrditi svoj identitet u mnogim prilikama tijekom prvih 70 godina Republike.

Senat je bio središte rimske republikanske vlasti. Senat savjetuje o pitanjima koja se odnose na gradske i građanske propise. Članovi patricijskog staleža služili su kao savjetnici upravnih tijela druge republike.

Zašto bi rimska republika trajala tako dugo?

Rimska republika je razdoblje starog Rima od 509. pr. Kr. do 27. pr. Kr. Za Rimljane se kaže da imaju sposobnost odreći se apsolutne moći svakih nekoliko godina kako bi zadržali dobro vodstvo. Nasuprot tome, druge civilizacije će se raspasti nakon nekoliko stoljeća jer se ljudi ne povuku i ne poduzmu takve korake. 

To je ono što je pomoglo Rimskoj Republici da opstane tako dugo. Ako je netko činio nešto pogrešno ili korumpirano ili nije imao upravljačke sposobnosti, bilo bi mu teško to činiti jako dugo prije nego što bi netko odstupio i pokušao ponovno s drugačijim vodstvom.

Također, Rimska Republika je trajala toliko dugo jer su Rimljani bili vrlo lukavi, praktični i ambiciozni.

Duh građanske dužnosti bio je neusporediv s bilo čim prije. Građani su sudjelovali u mnogim aktivnostima u kojima su volontirali svoje vrijeme, poput vjerskih obreda i služenja vojnog roka. Državljanstvo je dalo osjećaj identiteta i ojačalo solidarnost među svojim ljudima; to ih je osnažilo da svoje društvo proglase najmoćnijim carstvom na zemlji. 

Pod carevima se rimska vlast proširila dalje, obuhvaćajući veći dio Europe, pa čak i dijelove zapadne i srednje Europe. 

Širenje carstva, iako je gradu donijelo veliko bogatstvo, moć i čast, na kraju je pridonijelo njegovom padu. Međutim, rimska cestovna mreža pomagala je vojne i trgovačke pokrete carstva. 

Unatoč tome, održavanje tako golemog kraljevstva proždiralo je značajne količine novca iz rimske riznice i sustava upravljanja. Štoviše, morali su se pobrinuti za napade iz stranih zemalja.

Zaključak

Rimljani su uspostavili republiku u kojoj su izabrani dužnosnici vladali u ime naroda. Međutim, svaki se građanin potiče da preuzme aktivnu ulogu u upravljanju državom jer se demokracija razlikuje od republike.

Povremeno su iznimne okolnosti (kao što je rat) zahtijevale odlučno vodstvo jednog pojedinca. Senat i konzuli mogu izabrati privremenog diktatora koji će vladati određeno vrijeme dok ne riješe problem u tim slučajevima.

Rimski građanin po imenu Cincinnatus najistaknutiji je primjer dobrog diktatora. Rimski senat pozvao je Cincinnatusa s njegove farme da služi kao diktator i zapovijeda rimskom vojskom tijekom kritične vojne situacije.

Reference

1. https://www.jstor.org/stable/25598407 
2. https://www.jstor.org/stable/25758311