Koliko dugo nakon šokantnog bazena možete plivati ​​(i zašto)?

Točan odgovor: 24 sati

Riječ 'šokantno' odnosi se na doživljaj šoka uslijed električne struje ili kratkog spoja. Netko bi također mogao opisati vijest kao šokantnu nakon što je čuo nešto novo ili potpuno neočekivano. Međutim, kada se čita uz riječ 'bazen' zvuči zabavno.

Šokiranje bazena nema nikakve veze s strujom ili neočekivanim vijestima, već je to proces koji se provodi s bazenskom vodom kako bi se povećao sadržaj klora u vodi. Pomaže u razbijanju kloramina tj. kombiniranog klora koji je štetan i loš, tako što brzo podiže razinu klora. Također pomaže u ubijanju štetnih bakterija, algi i drugih sličnih patogena koji bi mogli biti prisutni u vodi bazena.

Koliko dugo nakon šokantnog bazena možete plivati?

Šokiranje bazena vrlo je uobičajen postupak koji se provodi u nekoliko bazena. Također se radi u toplicama, izvorima tople vode ili bilo kojem drugom izvoru gdje ima vode. Primarni razlog za šokantni bazen je smanjenje otrovnih bakterija i algi u vodenom tijelu.

Šok kloriranje se vrši dodavanjem klora u vodu. Izvodi se dodavanjem vrlo velike količine natrijeva hipoklorita ili klornog izbjeljivača u vodu. Važno je zapamtiti da se nakon što je voda u bazenu šokirana, ne smije plivati ​​u njoj najmanje 24 sata.

Šokirajući bazen se radi na način da je dodani klor oko 10 puta veći od količine kloramina prisutnih u vodi. Čitav ovaj proces povećanja sadržaja klora na ovu razinu naziva se 'šokantnim'.

Voda nakon šokiranja sigurna je za plivanje nakon što sadržaj natrijevog hipoklorita u njoj padne ispod 3 dijela na milijun (ppm) ili čak manje. To bi moglo potrajati oko 24 sata i stoga je preporučljivo pričekati cijeli dan nakon šokantnog bazena kako biste ponovno zaplivali u njemu.

Zašto je nakon šokantnog bazena potrebno toliko dugo za plivanje?

Razine klora u vodi neprestano variraju jer nikada nisu konstantne. Bazenski klor pomaže u borbi protiv štetnih bakterija i algi, čime pomaže u borbi protiv bolesti koje se prenose vodom.

Bakterije mogu ući u vodu bazena kroz otpad, losione za zaštitu od sunca koje nanose plivači u bazenu, ptičji izmet itd. Sve to može dovesti do nakupljanja nitrata i amonijaka u vodi bazena. Međutim, ovaj se problem može riješiti povećanjem sadržaja klora u vodi šokiranjem bazena.

Šokiranje bazena uključuje dodavanje klora do razine na kojoj su sve neželjene alge, bakterije i drugi kontaminanti uništeni. Pomaže u razgradnji cjelokupnog kombiniranog klora, koji se popularno naziva kloramini, čime se povećava razina slobodnog klora.

Slobodni klor je siguran jer stupa u interakciju sa svim štetnim kontaminantima i ubija ih. To pomaže u održavanju vode u bazenu i održava vodu sigurnom za plivanje. S druge strane, kombinirani klor je loš i nije slobodan. Ne djeluje kao učinkovito sredstvo za dezinfekciju ubijajući klice i bakterije kao slobodni klor i stoga bi njegova razina uvijek trebala biti niža od razine slobodnog klora u vodi.

Kada se bazen šokira, šokiranje oslobađa sve veću količinu slobodnog klora u bazenu koji pomaže u regulaciji razine klora u vodi. Kao opće pravilo, slobodni klor treba povećavati dok ne dosegne graničnu točku, tj. 10 puta više od sadržaja kombiniranog klora.

Šokiranje bazena navečer smatra se idealnim jer su do tog vremena svi kupači napustili bazen. Bazen se ne smije koristiti za plivanje najmanje 24 sata nakon što se postupak šokiranja obavi na vodi u bazenu.

Zaključak

Potrebno je kontrolirati sadržaj klora u vodi i stoga se provodi postupak šokiranja bazena kako bi bazen bio siguran i čist za plivače. Mora postojati vremenski razmak od najmanje jednog dana između šokantnog bazena i plivanja jer je potrebno oko 24 sata da voda u bazenu ima razinu klora pod kontrolom što ne iritira kožu ili oči.

Stoga je dobra ideja s vremena na vrijeme protresti bazen nakon zabave ili nakon iznimno vrućeg vremena ili prekomjerne kiše jer ti uvjeti mogu utjecati na sadržaj klora u vodi, a šokiranje bazena može pomoći u takvim okolnostima.

Reference

1. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1577/M06-138.1
2. https://academic.oup.com/cid/article-abstract/29/2/298/274233