Prije koliko je davno postojala Pangea (i zašto)?

Točan odgovor: Prije 230 do 280 milijuna godina

Prije otprilike 4.6 milijardi godina nastala je Zemlja. Pangea je bila superkontinent koji je postojao prije 230 do 280 milijuna godina, a raspao se prije 175 do 200 milijuna godina. Pangea je pojam koji se odnosi na ogroman komad zemlje, koji se, u principu, dijeli na kontinente koje vidimo danas. U kasnom paleozoiku i ranom mezozoiku Pangea je bila superkontinent.

Ideja o tektonici ploča rođena je iz objašnjenja podrijetla Pangee, koje kaže da je vanjski omotač Zemlje podijeljen na mnogo ploča koje klize preko stjenovitog plašta.

Nekoliko superkontinenata razvilo se i raspalo tijekom 3.5 milijardi godina postojanja planeta kao rezultat mućkanja i kruženja u Zemljinom plaštu, koji čini većinu volumena planeta. Raspad i razvoj superkontinenata značajno su utjecali na povijest planeta.

Prije koliko je davno postojala Pangea?

Nakon što je spojio različite linije dokaza, fizičar Alfred Wegener predložio je ideju o drevnom superkontinentu, koji je nazvao Pangea (pisano Pangea).

Kontinenti su grupirani i mogu se vidjeti na svakoj preciznoj karti. Još jedan važan trag da su Zemljini kontinenti izvorno bili jedna masa može se pronaći u geološkim zapisima. Sastav naslaga ugljena u Pennsylvaniji usporediv je sa sastavom naslaga ugljena iz istog vremena u Poljskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj.

Prema tim podacima, Sjeverna Amerika i Europa nekada su bile jedan kontinent. Orijentacija magnetskih minerala u drevnim naslagama također otkriva kako su se Zemljini magnetski polovi pomicali tijekom vremena.

Paleogeografija je proučavanje povijesne geografije ili fizičkih krajolika Zemljinih površina. Klimatske simulacije pokazuju da je kontinentalno središte Pangee bilo izrazito sezonsko. Istraživači su koristili biološke i fizičke podatke iz formacije Moradi, slojevitog fosilnog tla u sjevernom Nigeru, kako bi rekonstruirali ekologiju i klimu tijekom postojanja Pangee.

Identične biljke, poput drevne sjemenske paprati Glossopteris, otkrivene su u fosilnim zapisima na kontinentima koji su trenutno daleko jedan od drugoga. Planine Appalachian u Sjedinjenim Državama i planine Atlas u Maroku, na primjer, sve su bile dio planine Central Pangea, koje su nastale sudarom superkontinenata Gondwana i Laurussia.

Pangea se razvijala tijekom nekoliko stotina milijuna godina u sporom procesu. Laurentia, koja je u to vrijeme uključivala dijelove Sjeverne Amerike, ujedinila se s nekoliko drugih mikrokontinenata i postala Euramerica prije otprilike 480 milijuna godina. Gondwana, superkontinent koji uključuje Afriku, Australiju, Južnu Ameriku i Indijski potkontinent, konačno se sudario s Euramericom.

Superkontinent se počeo fragmentirati prije otprilike 200 milijuna godina. Laurazija je podijeljena na Gondvanu (današnja Afrika, Južna Amerika, Antarktika, Indija i Australija) (Euroazija i Sjeverna Amerika). Zatim se Gondwana odvojila prije nekih 150 milijuna godina.

Klimatski ciklusi bili bi znatno drugačiji da je postojao samo jedan veliki kontinent. Jezgra kontinenta, na primjer, mogla je biti potpuno suha zbog golemih planinskih lanaca koji su spriječili sve oborine i padaline.

Nekoliko je stvorenja napredovalo tijekom 100 milijuna godina postojanja Pangee, uključujući Traversodontidae, obitelj životinja koje se hrane biljkama koja sadrži pretke sisavaca.

Zašto je Pangea bila tako davno?

Sadašnji raspored kontinenata vjerojatno neće biti trajan. Nekoliko puta tijekom Zemljine povijesti razvili su se superkontinenti, da bi potom bili rascijepljeni na nove kontinente. Na primjer, Australija se trenutno sve više približava Aziji, a istočni dio Afrike se postepeno odvaja od ostatka kontinenta.

Svakih 300 do 400 milijuna godina, geolozi su primijetili da superkontinenti nastaju i raspadaju se u kvazi-pravilnom obrascu. Većina znanstvenika, međutim, vjeruje da je dinamika cirkulacije u plaštu uvelike odgovorna za ciklus superkontinenta.

Dok je toplina stvorena u plaštu najvjerojatnije posljedica radioaktivnog raspada hlapljivih elemenata poput urana, stručnjaci se ne slažu oko toga sadrži li plašt mini-džepove protoka topline ili je cijela ljuska jedan golemi sustav za prijenos topline.

Zaključak

Alfred Wegener je 1912. pretpostavio Pangeu kao hipotetski protokontinent kao dio svoje hipoteze o pomicanju kontinenata. Pangea nije bila prvi niti će biti posljednji superkontinent. Dobro je poznato jer se današnji kontinenti mogu koristiti za njihovu obnovu.

Prema znanstvenicima, superkontinenti će se nastaviti pojavljivati. Svjetski kontinenti postupno se udaljavaju od Srednjoatlantskog grebena prema središtu Tihog oceana. Za otprilike 80 milijuna godina očekuje se da će se sudariti.

Reference

1. https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1029/TC001i002p00179
2. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0012825204000418