Koliko dugo ste radioaktivni nakon VQ skeniranja (i zašto)?

Točan odgovor: 24 sata

Ventilacijsko/perfuzijsko (VQ) skeniranje koristi se za plućnu emboliju. Plućna embolija je situacija u kojoj je pacijentova plućna arterija začepljena nekom stranom tvari ili krvnim ugruškom. Također se koristi za provjeru funkcioniranja pluća prije operacije pluća.

Ova pretraga uključuje dva dijela, tj. ventilaciju i perfuziju. Svrha ventilacije je provjeriti koliko je dobar protok zraka u pluća. Svrha perfuzije je mjerenje cirkulacije krvi u plućima. Za izvođenje ovog skeniranja pacijenti su izloženi radioaktivnim tvarima. Bolesnicima se te radioaktivne tvari ubrizgavaju dva puta, tijekom ventilacije i perfuzije.

Koliko dugo ste radioaktivni nakon VQ skeniranja?

Ventilacijsko/perfuzijsko (V/Q) skeniranje je skeniranje koje pacijente izlaže ionizirajućem zračenju. Nakon što je skeniranje obavljeno, pacijente neko vrijeme drže gore jer bi mogli osjetiti vrtoglavicu. Također se zadržavaju jer liječnici žele vidjeti imaju li pacijenti alergijske reakcije. Ova pretraga također može uzrokovati oticanje ili crvenilo nekih pacijentovih IV mjesta. Nakon obavljenog testa pacijenti bi trebali piti puno tekućine. To je zato što pijenje tekućine pomaže tim radioaktivnim česticama da napuste vaše tijelo.

Nakon što se pacijenti vrate kući, ako mjesto intravenske injekcije doživi bilo kakvu nuspojavu poput otekline, boli ili crvenila, pacijenti se trebaju odmah javiti liječniku. Ovakvi učinci znače da su pacijenti razvili infekciju. Iako ova pretraga ne utječe na unos hrane, liječnik ponekad može sugerirati pacijentu suprotno. Također upozoravaju pacijente da se ne podvrgavaju nikakvim nuklearnim zahvatima dok radioaktivne čestice ne napuste njihovo tijelo, odnosno sljedeća 24 sata, a po mogućnosti i 48 sati.

Dakle, svim tim radiofarmacima koji su davani trebalo je oko 24 sata da potpuno napuste tijelo pacijenta. Dio tih radioaktivnih čestica koje su primili tijekom snimanja napuštaju njihovo tijelo kroz urin, a preostale radioaktivne čestice se potpuno raspadaju unutar njihovog tijela.

Ali kako svako skeniranje ima svoje rizike, VQ skeniranje također uključuje određene rizike. Većina rizika VQ skeniranja povezana je sa zračenjem koje primaju pacijenti. Ovi rizici su infekcija, prekomjerno krvarenje ili alergijska reakcija.

Zašto ste radioaktivni toliko dugo nakon VQ skeniranja?

VQ snimka traje oko 45-60 minuta i podijeljena je u dva dijela, tj. ventilaciju i perfuziju. U prvom dijelu liječnik kaže pacijentu da legne na stol i daje mu dozu radioaktivnih čestica. U tom dijelu pacijent treba udisati te čestice kroz nebulizator koji tekućinu pretvara u aerosol. Pacijent udiše te čestice oko pet minuta. Nakon što je udahnuo radioaktivne čestice, skener iznad stola počinje snimati pacijentova pluća iz različitih kutova.

U drugom dijelu skeniranja liječnik sada ubrizgava drugu dozu radioaktivne tvari u venu pacijentove ruke. Nakon ubrizgavanja te tvari teku kroz krv i ulaze u pacijentova pluća. Zatim će skener ponovno snimiti pacijentova pluća iz različitih kutova. Pacijenti bi trebali ležati potpuno mirno jer slike mogu postati mutne ako se pomaknete.

Liječnik treba biti vrlo oprezan pri davanju doze radioaktivnih čestica. To je zato što ako je dana doza malo veća od količine kojoj smo prirodno izloženi, tada može izazvati mnoge nuspojave poput infekcije, teškog krvarenja ili alergijske reakcije.

Također, pacijentice moraju obavijestiti liječnike ako su trudne ili u razdoblju dojenja. To je zato što je normalna količina zračenja koja se daje pacijentima opasna za bebu. Na taj način liječnik smanjuje količinu zračenja koju pacijent prima. Ako pacijentica doji, onda bi trebala dovoljno pumpati majčino mlijeko prije testa. To je zato što će skeniranje zaustaviti dojenje na jedan dan. Stoga je bolje ne ići na VQ skeniranje ako nije hitno.

Zaključak

Za ovu pretragu pacijenti se ne moraju ništa prije pripremati. Liječnici će od pacijenata zatražiti samo rendgensko snimanje prsnog koša prije VQ skeniranja. Količina zračenja koja se daje pacijentima je strogo određena. Stoga izloženost zračenju može biti samo jednaka toj zadanoj količini ili manja od nje. Ali ako bude veći, pokazalo bi se da je to vrlo opasno za pacijente.

Ali danas se VQ snimka ne koristi tako često za provjeru plućne embolije. Danas se češće koristi radiokontrast. Ali za probleme poput zatajenja bubrega radiokontrast se ne može koristiti, stoga se koristi VQ skeniranje. VQ snimka se također može koristiti za ozbiljne probleme s plućima. Ovi problemi s plućima uključuju KOPB (kroničnu opstruktivnu bolest pluća) ili upalu pluća. VQ skeniranje se također koristi za provjeru rada pluća prije i nakon operacije lobektomije.

Reference

1. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/n/statpearls/article-106859/
2. https://jnm.snmjournals.org/content/jnumed/7/2/77.full-text.pdf