Koliko je dugo trebalo da se razvije cjepivo protiv ospica (i zašto)?

Točan Odgovor: 2 godine

Ospice su jedna od 3 bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom poznatim kao MMR. Puni oblik ovoga su ospice, zaušnjaci i rubeola. Maurice Hilleman zaslužan je za razvoj ne samo cjepiva protiv ospica 1963. godine nego i cjepiva protiv zaušnjaka. Nadalje je stvorio MMR cjepivo kombinirajući tri odvojena cjepiva u 2 godine. Ospice su infekcija dišnih putova koja se uglavnom viđa kod djece. Simptomi mogu uključivati ​​kašalj, groznicu i dalje osip po tijelu.

Koliko je dugo trebalo da se razvije cjepivo protiv ospica?

Cjepivo protiv ospica je vrsta atenuiranog cjepiva. To znači da je cjepivo razvijeno smanjenjem virulencije određenog organizma tako da ne uzrokuje štetu, već uspije potaknuti stvaranje protutijela kako bi tijelo razvilo određenu razinu imuniteta odnosno obrane od organizma uzročnika bolesti.

Cjepivo protiv ospica razvijano je u različitim fazama. Prvi je uključivao da bude dostupan i učinkovit samo protiv bolesti boginja. Nadalje, cjepivo je ugrađeno u MMR cjepivo koje sadrži cjepivo protiv zaušnjaka i rubeole. Postoji i MMRV cjepivo koje uključuje cjepivo protiv vodenih kozica.

Cjepivo protiv ospica prvi put se pojavilo 1963. godine kada je napravljeno cjepivo od Edmonston-B soja virusa. Taj podvig uspio je John Enders iz SAD-a. Sljedeće cjepivo koje je postalo dostupno za upotrebu razvio je Maurice Hilleman 1968. Trebale su mu 2 godine da razvije cjepivo. Ovo novo cjepivo imalo je slabiji patogen, što ga je činilo sigurnijim za masovnu upotrebu.

Ovo se cjepivo obično daje djeci koja su navršila 12 mjeseci ili 1 godinu, u područjima gdje ospice nisu česte. U područjima gdje bolest još uvijek prevladava, savjetuje se cjepivo u dobi od 9 mjeseci.

Zašto je trebalo toliko vremena da se razvije cjepivo protiv ospica?

Epidemije ospica bile su prilično česte u vrijeme kada je počela potraga za cjepivom. Sve je počelo kada se John Enders, poznati znanstvenik koji je podijelio Nobelovu nagradu za rad na poliovirusu, posebno zainteresirao za ovu bolest.

Poslao je Thomasa Peeblesa u Massachusetts, upravo u trenutku izbijanja bolesti. Peebles uspijeva izolirati soj patogena koji uzrokuju bolest kroz uzorke krvi zaraženih osoba, pa čak i briseve grla. Pokazalo se da virus može prijeći čak i na majmune. Enders je, na temelju izoliranih sojeva koje je tražio Peebles, uspio razviti cjepivo 1963. godine.

1950-e i 1960-e pokazale su se kao razorno vrijeme za zarazu virusom. Ovaj bi virus jednom zaražen uzrokovao osipe i druge simptome. Djeca mlađa od 5 godina jedva su imala pedeset posto šanse da prebrode virus.

Posebno je teško pogođena zapadna Afrika. Cjepivo soja Edmonston korišteno je prvo u maloj mjeri, a kasnije u mnogo većoj mjeri nakon izbijanja epidemije. Nigerija je bila važno mjesto gdje su se odvijala mnoga ispitivanja kako bi se dobilo najučinkovitije cjepivo.

Nakon nekog vremena, dok su ispitivanja bila u tijeku, Maurice Hilleman i partneri predložili su i razvili atenuirano cjepivo, koje je uključivalo smanjenje virulentnosti virusa. Razvoj je uvelike smanjio slučajeve proljeva i vrućice. Ove dvije su bile nadolazeća nuspojava cjepiva. Smanjenjem ovih nuspojava, učinkovitost cjepiva nije bila ugrožena. Novo cjepivo je lišeno gama globulina što je pomoglo u poboljšanju njegove učinkovitosti. Maurice i njegovi partneri razvili su cjepivo u svom samostalnom obliku, kao iu svom MMR obliku.

Zaključak

Ospice su vrlo zarazna bolest koja se često viđa među malom djecom. To je bolest koja se prenosi zrakom i lako se može dobiti. Običan kašalj ili kihanje mogu prenijeti bolest. Kad se jednom zarazi, više nema lijeka, ali cjepivo je dostupno, kao i suportivna njega. Mnoga djeca nisu uspjela nakon zaraze virusom.

Za uvođenje cjepiva za borbu protiv virusa bilo je potrebno vrijeme i puno doprinosa cijele znanstvene zajednice i onih koji su sudjelovali u ispitivanjima. Cjepivo je napravio Maurice Hilleman 1968. Iako se čini da je za razvoj cjepiva trebalo oko 5 do 7 godina. Za konačno, atenuirano cjepivo bile su potrebne otprilike 2 godine.

Reference

1. https://books.google.co.in/books?hl=en&lr=&id=TRyXTLXNA2YC&oi=fnd&pg=PA352&dq=measles+vaccine&ots=s-S3uRIW4d&sig=4yWKCe90wxkGPD7TycAVq6bQe-c
2. https://www.liebertpub.com/doi/abs/10.1089/vim.2017.0143