Koliko dugo žive kolibri (i zašto)?

Točan odgovor: 3-5 godine

Jedno od najčešćih pitanja koje ljudi postavljaju je koliko dugo žive kolibrići. Kolibri su jedne od najmanjih ptica u Sjevernoj Americi i teže između 3-4 grama, manje od centa. 

Imaju raspon krila koji može narasti do 5 inča, a lete brzinom do 30 milja na sat. 

Njihovo perje je preljevno, s bojama koje variraju od crvene, narančaste, zelene i plave, ovisno o njihovoj lokaciji. 

Mnogi ljudi kažu da kolibri izgledaju poput malih dragulja zbog svojih sjajnih boja. Kolibri se hrane nektarom tako što ga dugim jezicima isisavaju iz cvjetova.

Koliko dugo žive kolibrići?

Kolibrići umiru u prvoj godini života, ali ako su završili cijeli godišnji ciklus, život im se dramatično produljuje. Potvrđeno je da je kolibrić s rubinskim grlom živio 6 godina i 11 mjeseci. Najstarija zabilježena dob crvenog kolibrića bila je 8 godina i 1 mjesec.

Prosječni životni vijek kolibrića je između 3 i 5 godina. To je slučaj s većinom ptica, za koje se općenito ne vjeruje da dugo žive. Međutim, neke vrste žive duže od ovog prosjeka. Primjerice, najstarija poznata dokumentirana ptica doživjela je nevjerojatnu 61 godinu.

Nekoliko čimbenika dolazi u obzir pri razumijevanju koliko dugo će kolibrići preživjeti na Zemlji; oni uključuju genetiku, pothranjenost, stres/promjene vremena ili prirodne katastrofe koje se dogode u bilo kojem trenutku njihovih života. 

Sjeverne i južne varijante hiberniraju do sedam mjeseci u godini, dok druge lete preko Meksičkog zaljeva bez zaustavljanja. Prosječni životni vijek je između pet i deset godina u divljini, ali može biti dug i do dva desetljeća u zatočeništvu. 

Teško je reći koliko stare jer nije bilo znanstveno utemeljenih studija o njihovim prirodnim životnim navikama. Ove ptice mogu umrijeti prilično mlade.

Kolibrići su poznati po svojim prekrasnim bojama i sposobnosti da lebde na mjestu s impresivnim rasponom krila. Kolibrići ne migriraju i žive isključivo u Sjevernoj Americi, a rijetka su viđenja dokumentirana na Aljasci i sjevernoj Kanadi tijekom sezone parenja.

Zašto bi kolibri živjeli tako dugo?

Glavna stvar koja razlikuje životni vijek kolibrića od većine drugih ptica je njihova sposobnost superhlađenja svoje tjelesne temperature ispod točke smrzavanja bez umiranja. 

Sićušna tijela i visoke koncentracije šećera u krvi pronađene u kolibrićima omogućuju im da izvedu ovaj podvig gotovo nekažnjeno. Neki ljudi misle da to čine kako bi izbjegli napad neprijatelja s leđa tijekom leta, ali nema mnogo dokaza koji bi poduprli tu hipotezu.

Danju traže nektar na cvijeću, a noću se gnijezde tako što se vraćaju kući na sjedišta blizu svog mjesta za odmor, između visokih točaka poput krošnji drveća ili rasvjetnih tijela ispod njih. 

Pa, mogu jesti nektar koji se nalazi u cvijeću. Opterećenje šećerom u nektaru pomaže obnoviti energiju koju potroše leteći uokolo skupljajući je satima.

Kada se šećeri izvade iz nektara, kolibrić će otići do izvora šećera i hraniti se umjesto njega. To omogućuje kolibrićima da žive bez jela duže vrijeme – čak i tjednima.

Gnijezda su široka između 4-7 inča i gotovo toliko visoka, a gnijezda izgledaju u obliku lijevka. Rub gnijezda je savijen prema unutra, što pomaže u prikupljanju kišnice koju ptice mogu piti. Oni tkaju biljni materijal poput traka kore, mahovine, meke trave i latica cvijeća preko okvira kako bi sve držali zajedno.

Jaja su duga samo oko 7 mm, ali se izlegu tako brzo da će izaći za manje od 12 sati nakon što ih polože. 

Zaključak

U usporedbi s drugim pticama, kljun kolibrija je relativno duži u odnosu na tijelo. Također, imaju sitne dlačice na jezicima koje pomažu pri ispijanju nektara, baš poput mačke. 

Njihova srca kucaju 1260 puta u minuti i također se ne pare cijeli život. Što se tiče načina spavanja, kolibrići spavaju u svom gnijezdu. Tijekom zime prelaze i u stanje slično snu. Štoviše, kolibrići imaju nevjerojatna sjećanja i čak mogu prepoznati i zapamtiti ljude. 

Nevjerojatno, one mogu putovati više od 2000 milja dva puta godišnje radi migracije i smatraju se drugom najvećom obitelji ptica među 300 vrsta.

Reference

1. https://www.jstor.org/stable/1364643 
2. https://link.springer.com/article/10.1007%2FBF00368847